Pretražite stranicu

Škljocavi prst

Candidati100
OPIS

Bolest ima više naziva, a najčešći su škljocavi prst, okidajući prst i preskačući prst (eng. Trigger finger (prst na okidač), tenosynovitis stenosans (stenozirajuća upala tetive i njene ovojnice). Naziv nije idealan, jer se bolest ne javlja uvijek sa škljocanjem prsta, ali naziv škljocavi prst uvriježio se u hrvatskom jeziku.

škljocavi“ prst, „okidajući“ prst i „preskačući“ prst.

Uzroci bolesti nisu sasvim jasni. Postoje dileme oko toga je li fizičko naprezanje čimbenik nastanka bolesti. Sigurno je dokazano da je nepravilan odnos između debljine tetive koja savija prst i/ili njene ovojnice i polukružnog ligamenta (eng. pulley = remenica) ispod kojeg tetiva prolazi i kliže pri ispravljanju i savijanju prsta, glavni uzrok škljocavog prsta (slika 1 (a)).

glavni uzrok škljocavog prsta

Međutim, nije sasvim jasno što točno dovodi do – najprije – diskretnog zadebljanja tetive ili suženja njene ovojnice i ligamenta, a u kasnijim stadijima bolesti i većeg zadebljanja tetive koje sliči čvoru. Neki su mišljenja da dolazi samo do zadebljanja ovojnice tetive čija je zadaća proizvodnja tekućine slične ulju koja podmazuje tetivu i njeno ležište. Većina se ipak slaže da su najvažniji uzrok nastanka škljocavog prsta česte mikropovrede tetive i njene ovojnice pri prolasku ispod glave kosti doručja (metakarpalne kosti). Takva mala i česta ozljeđivanja  dovode do upale i posljedičnog zadebljanja tetive (slika 1 (b)).

najvažniji uzrok nastanka škljocavog prsta

Rjeđi uzroci škljocavog prsta su različiti tumori tetive ili njene ovojnice, slobodna zglobna tijela zgloba u korijenu prsta, abnormalni oblik glave kostiju doručja itd.

PACIJENTI

Simptomi škljocavog prsta su različiti, a najčešće je to bolnost, ograničenje normalnih pokreta zahvaćenog prsta sa smanjenjem funkcije, preskakanje (škljocanje, okidanje) prsta pri pokušaju ispružanja ili – rjeđe – pri pokušaju savijanja prsta. Izražena je manja ili jaka bolnost pri pokretima prsta, a posebno pri preskoku.

U manjem broju odraslih kroničnih pacijenata, prst ostaje zaglavljen u savijenom ili ispruženom položaju s tim da neki bolesnici mogu prst pasivno (drugom rukom) ispružiti ili saviti, obično uz jaku bol, a neki uopće ne mogu.

U nekih pacijenata simptomi mogu biti nejasni i zbunjujući. Najčešće su to samo jutarnji bolovi sa ili bez ograničenih pokreta prsta, smanjena snaga stiska cijele šake kao jedini simptom, bolnost u korijenu zahvaćenog prsta sa strane dlana ili suprotne strane, bolnost tetive na pritisak itd.

Prirođenu varijantu najčešće viđamo u obliku savijenog zgloba između kostiju (članaka) palca pod kutom od 90 stupnjeva ili nešto manje, pri čemu je nekad moguća samo pasivna pokretljivost zgloba, a nekada pokreta uopće nema.

Simptomi škljocavog prsta

Znatno rjeđa varijanta je kada je navedeni zglob palca ispružen i ne da se saviti. Ponekad je zahvaćeno više prstiju.

Škljocavi prst česta je bolest i najčešće se javlja u žena srednje dobi, znatno češća je u žena nego u muškaraca, posebno kada je zahvaćen palac. U odraslih se javlja najčešće na srednjaku i prstenjaku te palcu, a rjeđe na malom prstu, dok se najrjeđe pojavljuje na kažiprstu. Prirođeni oblik škljocavog prsta u djece javlja se daleko najčešće na palcu, a rjeđe i na ostalim prstima.

Prirođeni oblik škljocavog prsta u djece

Majke bi trebale, osim kukova i stopala koji se rutinski pregledavaju po rođenju djeteta, pogledati i djetetove prste, posebno palčeve i uvjeriti se da ih dijete normalno savija i ispravlja.

Škljocavi prst javlja se vrlo često i u bolesnika koji boluju od reumatskog artritisa, gihta i drugih metaboličkih bolesti kao što je šećerna bolest, a koje uzrokuju promjene u vezivnim tkivima.

LIJEČENJE

U manjem postotku kod djece škljocavi prst prolazi spontano te ima smisla, kod manjih simptoma, čekati na samoizlječenje do treće godine života. Kod ostalih, neophodno je operacijsko liječenje koje se izvodi do treće godine života, pri čemu važan faktor odluke o terminu liječenja igra opće zdravstveno stanje djeteta.

O vremenu liječenja trebaju odlučiti roditelji, nakon što ih liječnik detaljno informira o rizicima nepravovremenog liječenja i rizicima operacijskog liječenja.

Ako se liječenje obavlja nakon treće godine života, česte su posljedice u smislu trajne veće ili manje smanjene pokretljivosti zahvaćenog prsta (kontrakture).

U djece je palac vrlo sitan te je operacija delikatna, jer su živci prstiju koji osjetom opskrbljuju palac sa strane jagodice prsta, a koji je izvanredno važan osjetni organ, neobično blizu jedan drugome i blizu anatomskih struktura koje treba razrezati tijekom operacijskog zahvata. Stoga bi takve zahvate trebali izvoditi samo iskusni ortopedi usko specijalizirani za šaku.

U manjem postotku kod djece škljocavi prst prolazi spontano

Zanimljivo je da velika većina ortopeda, plastičnih kirurga, kirurga, pa i ostalih kirurških struka koje se uopće ne bi trebale baviti kirurgijom šake, liječenje škljocavog prsta započinje operacijom.

To nije opravdano niti potrebno, jer se ne operacijskim liječenjem – prema literaturi – uspijeva izliječiti oko 60% pacijenata, a prema mojem iskustvu, taj postotak je veći i iznosi između 70 do 80%.

U slučaju liječenja injekcijama, relativno je čest povratak bolesti, posebno ako je zadebljanje (čvor) tetive kronično i ne uspijeva se smanjiti davanjem injekcija.

Dijagnostika škljocavog prsta je u većine pacijenata jednostavna, dok je u oko 15-20% bolesnika, zbog zbunjujućih i nekarakterističnih simptoma, zahtjevna te dijagnozu mogu postaviti samo iskusni specijalisti za šaku.

Dijagnostika škljocavog prsta

Koji će pacijent biti trajno, a koji samo privremeno izliječen injekcijama, pitanje je na koje nemamo sasvim pouzdan odgovor.

Postoje određeni znakovi koji nas upućuju na vjerojatnost izlječenja, ali smatramo da većinu bolesnika kod škljocavog prsta treba započeti liječiti injekcijama.

većinu bolesnika kod škljocavog prsta treba započeti liječiti injekcijama

U odraslih se primjenjuje mješavina kortikosteroida i lokalnog anestetika, dok se kod djece liječenje injekcijama ne provodi.

Mješavina lijekova koje dajemo lokalno u prst nije štetna, pod uvjetom da se pazi na sveukupni broj injekcija, na njihove vremenske razmake i da se lijek ne uštrca u krvnu žilu ili tetivu, već točno u ovojnicu tetive i to na mjestu gdje ona ulazi ispod prvog polukružnog ligamenta (A1 ligament). Pri tome je važna precizna i pravilna primjena lijeka kako bi on mogao uspješno djelovati na upaljenu i zadebljanu tetivu i/ili njenu ovojnicu.

Operacijsko liječenje škljocavog prsta provodi se u provodnoj anesteziji u tzv. blijedoj stazi (beskrvno), pri čemu se lokalni anestetik primjenjuje u područje pazuha gdje prolaze živci koji motorički i osjetno opskrbljuju ruku.

Moguće je, no rijetko se koristi, prerezivanje prvog polukružnog ligamenta jednim ubodom kroz kožu. Primjenjuje ga mali broj operatera i u izrazito malom broju jednostavnih slučajeva. Mogućnosti takvog liječenja značajno su ograničene i ima više komplikacija od otvorenog operativnog pristupa te ga ja osobno ne preporučam.

Operacijsko liječenje škljocavog prsta

U svojoj praksi sam susretao i naknadno liječio pacijente koji su nakon primarnog operacijskog liječenja imali loše rezultate. Najčešće zbog oštećenja tankih živaca prstiju. To je posebno česta greška pri operacijskom liječenju škljocavog palca, jer su živci, a posebno onaj s vanjske strane palca, vrlo blizu polukružnom ligamentu, a kako živac leži neposredno pod kožom, lako ga je prerezati pri rezanju kože, pa je to još jedan razlog zašto liječenje škljocavog prsta treba primarno povjeriti iskusnom ortopedu usko specijaliziranom za kirurgiju šake.

Druga najčešća greška bila je u pacijenata kojima nije do kraja razrezan prvi polukružni ligament te se manje ili veće škljocanje prsta nastavilo događati  i nakon operacije.

Treća najčešća greška po učestalosti pri operativnom liječenju je zarezivanje, pa čak i presijecanje drugog polukružnog ligamenta, što može u određenom postotku ili u cijelosti kompromitirati funkciju operiranog prsta.

Takve greške mogu se uspješnije liječiti ako se nakon operacije koja nije u cijelosti uspjela pristupi ponovnom liječenju koje je uvijek kompleksnije i rizičnije u smislu potpunog izlječenja. Stoga je potrebno odmah, nakon postavljene dijagnoze škljocavog prsta, izabrati educiranog i iskusnog liječnika koji se bavi bolestima šake, jer je tada mogućnost izlječenja injekcijama ili operacijskim zahvatom veća.

OPORAVAK

Nakon operacijskog liječenja škljocavog prsta, oporavak ovisi o oštećenju tetive i količini stvorenih priraslica, što u pravilu susrećemo kod dugotrajnih i primarno loše liječenih pacijenata. Kod ostalih, oporavak je vrlo brz i ukupno traje desetak dana, koliko je potrebno da zaraste koža na mjestu operacijskog reza. Da bi kožni ožiljak bio što je moguće manji, važno je rez plasirati paralelno ili unutar kožnih brazdi dlana, a što je moguće jedino upotrebom povećavajućih lupa.

Nakon operacijskog liječenja škljocavog prsta, oporavak ovisi o oštećenju tetive i količini stvorenih priraslica

Na odjelu Poliklinike Bilić Vision za ortopediju radi prof. dr. sc. Ranko Bilić, subspecijalist za područje šake i ruke koji ima više od 35 godina iskustva u dijagnosticiranju i liječenju svih bolesti, sindroma, prijeloma i tumora šake i ruke. Javite nam se i informirajte se o vašim tegobama sa škljocavim prstom. Naručite se na pregled kod prof. Bilića putem online forme ili pozivom na broj telefona 01 4678 444.
prof. dr. sc. Ranko Bilić, specijalist ortoped

Autor teksta: prof. dr. sc. Ranko Bilić, specijalist ortoped

je specijalist za područja šake, ručnog zgloba, podlaktice, lakta i nadlaktice. Prof.dr.sc. Bilić već više od 30 godina uspješno liječi sve prijelome šake i ruke, sindrome prenaprezanja, oštećenja, tumore itd. Najviše pacijenata koje je prof. dr. sc. Bilić izliječio su mu došli s posljedicama nakon već prethodno neuspješno obavljenog liječenja u drugim ustanovama. U svojem radnom vijeku je do sada operirao više od 15 000 pacijenata s navedenim problemima u području šake i ruke. Prof. dr.sc. Bilić uveo je brojne nove operacijske zahvate po prvi puta u Kliniku za ortopediju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i KBC-a u Zagrebu i jedan je od rijetkih hrvatskih ortopeda čije radove citiraju poznati ortopedski časopisi svjetskog ranga.

* Ovaj stručni tekst je autorsko djelo liječnika Poliklinike Bilić Vision te je kao takvo autentično. Poliklinika Bilić Vision zadržava sva autorska prava na ovaj tekst i zabranjuje bilo kakvo neovlašteno kopiranje i daljnju distribuciju bez navođenja izvora.
Naruči se

KontaktOstavite svoje podatke i kontaktirat ćemo Vas u najkraćem mogućem roku

Top